Bez dlačice na jeziku

ono što ne ubije to te ojača

20.07.2017.

RATOVANJE ZA MIR I JEBANJE ZA NEVINOST

Image and video hosting by TinyPic

Ako niste upoznali nijednu nindža kornjaču, propustili ste jedinstven primjerak narcisoidnih idiota koji sebe i svoju vjeru diže u nebesa, istovremeno pljujući po svim ostalim vjerama. Zbariti ih se može samo ako si se opasao trotilom (dovoljno za Ajfelov toranj dići u zrak), jer Dženet ti je siguran kad u najlonsku vrećicu pokupe tvoje ostatke.

Umišljena đubrad misle..ne da misle, čak su uvjereni u svoju superiornost nad svima ostalima. Blazirani su, samodopadni, ništa im se ne da, nitko im nije dovoljno dobar, a sami za sebe misle da su strašno pametni i neshvaćeni. Često pominju Alaha i iznose svoje stavove koji nikoga zapravo ne zanimaju, ali njima su jedini ispravni. Nameću se kao moralne vertikale, njihovo mišljenje je jedino relevantno, ako se ikada i obrate nekome to izvedu posprdno, ali podlo, tako da se individua kojoj su se obratili osjeti počašćeno, a tek kasnije, ako je malo pametnija, skuži da bi se zapravo trebala uvrijediti.

Neargumentirano pljuju po bilo čemu što im padne pod ruku, bez ikakve potrebe, tek pljuvanja radi. Duboko u duši su usamljeni i nesretni, oko sebe su podigli zid. Seksualno su ugroženi i tjelesno nenadareni. Njihove vođe nemaju ni glave ni repa jer služe samo ne bi li intelektualni masturbatori pokazali kako su pročitali puno knjiga, kurče se kako sve živo znaju, a zapravo ne znaju ništa

18.07.2017.

NA RAŽNJU MI JARAC A JA VEGETARIJANAC

Image and video hosting by TinyPic


Jadna mala džukelica ujela mladića za nogu, jebga, vlasnica kaže daje bilo slučajno i da njezina džukelica nebi nikoga ujela ako je se ne izazove. Jebem joj mater, ja živi svjedok bio, vidio, jedino mi žao što ne ponese malj, da i nju i džukelu tupim u glavu. Stade sve, stade život jebote. Dođe jedna policija, druga policija,hitna pomoć,služba za zaštitu životinja,pa još neke tri-četiri službe....jebo majku kod nas nebi došao nitko, još bi te i vlasnik džukele gađao sa M-48 (što mu je osto od rata) što te je njegov ćuko ugrizao.

Sad se ja pitam! Kako uopće te svoje džukele vode gradom a ne nabiju joj onu brnjicu na usta? Neće ona, ona bi se samo mazila, vidi kako je umiljata, vid kako ima krupne vlažne oči....nemam riječi, dođe mi da zubima iščupam grkljan i njoj i njenoj džukeli i još usput začinim se nekom pudlicom. Sve to treba kod kineza pa u ćevape.

E da, znate li da meso izaziva agresiju kod čovjeka? Jebeni vegetarijanci sa onim svojim natpisima dosađuju ionako napaćenom narodu. Ono kad su bili vašari cigo uredno prošeta medvjeda kroz selo, a mi kao djeca sve mašemo medi,vegani se sad maskiraju tako u medu i jedan drugog šetaju, da pokažu kako su životinje umiljate...čuj, grizli umiljat.

Sjećam se kad sam bio mali a baba uhvati ono pile koje me ganjalo po dvorištu, meni drago pa sve navijam za babu, a onda mu ona predamnom uvrne vrat i sjekirom mu glavu na panju osiječe..jebga, bilo mi žao pa u dreku odma. Valjda su nas odmalena čeličili da je pile za jesti a ne za zajebanciju.

Danas ću za ručak napraviti supu od bjeloglavog supa, a pingvin se eno peče u rerni. Idem sad da mi ne zagori.

                                                                                                                            Ugodan tek vegani.

17.07.2017.

ZEMLJO MOJIH PRADJEDOVA

 Image and video hosting by TinyPic


E moj Marine, ti bosanski glupane.

Ne, kako ćeš ti biti Hrvat kad si rođen u Hercegovini?

-A ja gospodo splitsko-zagrpčanska?
-Ti si još gori, ti si iz Bosne i Hercegovine.
- A braća Kovač, Ljubičić,Petrić,Mandžukić,Ćorluka, odakle su oni?
- Oni su bosanci katolici.
- Ali kako onda meni u Zagrebu, u ulici: „Ilica 25“, rekoše da sam ja Hrvat i da će me tretirati kao Hrvatskog državljana?
- Ti ne plaćaš porez Hrvatskoj, tako da ne možeš biti Hrvat.
-A kostelići i čitava hrvatska nogometna reprezentacija, jel oni plaćaju porez Hrvatskoj?
- Nema odgovora već tri dana.

Njihovo đubre ne smrdi, hercegovci i bosanci su zasmrdjeli hrvatske gradove, bilo kakvo sranje da se desi...nisu to naši, to su oni što su u opancima došli u naš „Beli Zagreb grad“. Oni ugrožavaju purgere koji dokazuju svojim prezimenom da su zagrepčani i tamo trpaju po povijesti da su se doselili za vrijeme dok je Isus Krist još uvjek bio stolar.

O tovarima ne moram ni govoriti, oni su došljakali još prije dinosaura dok su hodali zemljom. Eto, jedan se splićo ukrcao u „Noinu barku“, .Znaš, poslije potopa, on ti se naselio uz obalu i nastao Split. Samom šetnjom kroz centar grada ćeš vidjeti te smrdljive splitske čobane kako slijeću sa brda raširenih ruku psujući Gospu, ode magare u to plavo more.

E moj Marine, što nisi pobjedio da i ja budem Hrvat.

15.07.2017.

KARLEUŠA STAR - EH, DA IMA MOZAK BAR

Image and video hosting by TinyPic

Danas mi uporno pod nos guraju pjesmu :Bankina

k...c,palac, jednostavno još jedno sranje i još jedna bljuvotina od pjesme.

I kada se grizemo ili ližemo
Mi na istu tačku stižemo
I kad smo jednina i kad smo množina
Uvek sam tvoj ambis a ti moja si bankina

Hoće reći da vole da grickaju, i ne čudi me što Karleuša stalno izbacuje svoje socijalke rađene ko zna u kojoj pripizdini, a za lizanje „belog“ Aca je već poznat. Kod njega cijelo selo šmrče bijelo. Ipak , bitno je i kad se Aca uklonira da stigne na mjesto gdje treba. I kad su jednina i kad su...pa znamo, kad je ispred zagrade manje u zagradi se mjenja stanje, kad je ispred zagrade više, zagrada se briše. E sad, jedno je rupa bez dna a jedno je zaštitna ograda. Laički preved tekst koji veze s vezom nema.

Zove se „divom“, mozak veličine dijabola, stavi sliku na facebook i instagram,za koju joj prištavi štreber uzme dvaes pet eura što joj odradi fotoshoping, ne zna sama jebat je. Onda cijeli dan sjedi pred laptopom i bulji u lajkove, kad se pojavi neki zli penis sa zlim komentarom ona ga odmah svlada...na kraju napornog dana, opijena pobjedom nad zlim penisima pusti svoj CD i uživa u pjesmama. Zamisli sad: ide maca oko tebe..mater ti nabijem retardiranu.

Najgori primjerci su oni koji se zgražaju nad narodnjacima i onda kao argument koriste glupe tekstove narodnjaka koje nađu na internetu jer ima neki file koji kruži tuda već par godina, a od tih tekstova pola ih ne postoji u pjesmama. Sve njene pjesme imaju glupe tekstove, jebemu mater budimo iskreni, ono je da te prosto zaboli mozak i bude te stid.

15.07.2017.

JEBEM TE ALISO U ZEMLJI ČUDESA

Image and video hosting by TinyPic

Sve one godine provedene na selu su definitivno najturbulentnije godine u mom životu. To su godine svojevrsne tranzicije iz stanja blesavih koji ne vide dalje od nosa u stanje koje još ne znam definirati, a nisam siguran hoću li ikada i znati. To su godine u kojima se čovjek susreće sa svim sranjima ovoga života , godine u kojem mu se u glavu vrati životni bumerang koji je bačen davnih dana, još tamo u djetinjstvu. Svaki dan je bio borba za sebe, te jedan ogroman misterij, jer nikad se ne zna na koje ćeš sranje taj dan naletiti kad se ja pojavim. Nakon svih godina indiferentnosti prema svim pizdarijama ovozemaljskog života, odjednom se moram suočiti sa činjenicom da život nije onako divan i krasan kao što sam mislio dok sam bio mlad i zelen.

Bio sam opaki kladioničar, imao svoj blog sa preko 1000 posjeta dnevno, otišao sam toliko daleko da su me ljudi zvali da im dajem svoje parove, do kraja sam vodio jednu kladioničarsku emisju na televiziji jebote. Sve je to bilo lijepo dok je trajalo...onda je krenuo crni duuuugi niz.

Na kraju su mi rekli da društvo sa sotonom izgleda kao humanitarna pomoć u odnosu na druženje samnom. Jednom je jedan lik nazvao u emisiju i tražio mišljenje o jednom paru Japanske lige...inače, momak je uživao u tim jutarnjim parovima. od tog dana, njegovi jutarnji užici su trajali kraće od porno filma Severine.

Padao sam iz dana u dan a kad više nisam imao novca za uplatiti tiket. Prvo sam prodavao kućanske aparate, onda sam počeo krasti, a na kraju sam, da bih došao do novca, napravio i najgoru stvar u životu – ušao u HDZ koji je, da moja nesreća bude veća, upravo tada izgubio izbore.

„Kad u drugom kolu Australian Opena pobjedim Baghdatisa, uinat Bandiću pored Bana Jelačića ću izgraditi pozlaćeni kip Čilića i to u prirodnoj veličini. Iako je on danas hrvat, znam da će već idućim porazom biti glupi bosanac iz Međugorja.

14.07.2017.

OD SLJEDEĆE GODINE VIŠE RADNIH MJESTA U BiH

Image and video hosting by TinyPic

Biro za zapošljavanje
 - Dobar dan
- Dobar dan
- Dobila sam poziv od vas da imate neki posao za mene? službenica prevrće po papirima
- a da, imamo za vas posao u novoj javnoj kući pored mosta
- ali ja sam frizerka
- ma to vam je isto, usluga ko usluga, a i bolje se plaća
- ne ja ne želim da radim taj posao
- onda ćemo vam morati oduzeti vase privilegije za nezaposlene jer ste odbili posao.


Sin - mama kad će večera?
Mama - evo sine još samo da odradim ovog klijenta pa ćemo večerati.
Sin - mama ali ja sam gladan
Mama - ovo će biti samo oralni pa ću brzo biti gotova, ajd igraj se sad ću ja.

Da li je prostitucija u redu ili ne, da li je poželjna ili ne?

Da li bi odobrili svojoj kćerki, sinu, sestri, bratu, ženi ,mužu, majci , ocu da se bavi prostitucijom?

Prostitucija je posljedica loših uvjeta života, jer nitko tko ima dobre uvjete života se neće baviti prostitucijom, osim možda iznimnih slučajeva.

Prostituišu se zato što ih je netko fizički prisilio na to, zato što nemaju dovoljno novca za život i to im je najlakši način doći do novca, zato što im treba novac za drogu, zato što dolaze iz obitelji gdje su razrušeni međuljudski odnosi.

Svako tko se bavi prostitucijom ima svoj razlog a sumnjam da će te naći puno njih koji će reći da rade zato što to vole. I onda takve osobe u takvoj situaciji iskorištavaju oni koji imaju nešto više novaca i koji su spremni da plate za seksualne usluge.

U prijevodu: korištenje tuđe nevolje za zadovoljavanje svoje požude.

To super funkcionira u Holandiji.

To što je legalizirano u Holandiji ne znači da to super funkcionira i da je to prostitutkama raj na zemlji. I pitanje je zašto je onda većina prostitutki tamo, cure iz istočne europe a ne iz zapadne Europe?

Točno je da je pogrešno kažnjavati žene (ili muskarce) koji su već inače u lošoj situaciji zbog toga čime se bave ali isto tako je i pogrešno legalizirati iskorištavanje osoba u takvim situacijama.

Kako sam na jednom forumu iznio svoje mišljenje, u mom sadučiću se danas pojavila poruka od jedne djevojke iz Živinica kod Tuzle:

Kakva si ti budaletina. Ja sam prostitutka. Niko me nije natjerao na to. Ne uživam uvjek u poslu ali većinom mi je dobro. Ja bi volila da se moj poso legaliztira jer se uvjek tresem hoće li me policija uhapsit. Nemam ni osiguranje ni ništa drugo a kad bi bilo legalno onda bi bila osigurana, išla bi na preglede i ne bi me zajebavo 'gazda' koji mi uzima pola od zarade. Slažem se da treba hitno legalizirat prostituciju. Ja radim ko prostitutka i niko me nije prisilijo da to radim. Volim svoj poso dok ne nađem neki bolji đe mogu isto lipo zaradit. Rdaim jer dobro mogu zaradit ko niđe drugo. Bila sam konobarica pa sam crnčila po 12 sati za 30 maraka i nisam bila prijavljena. Više me iskorištavo gazda kafića nego ovaj sadašnji 'gazda'..

13.07.2017.

POLICIJO ORUŽANA SILO

Image and video hosting by TinyPic


Svi već sigurno znate za tatine sinove koji prolaze nekažnjeno u našim zatucanim državama.Vjerovatno većina vas nije ni svijesna kako je to kad izgubiš nekoga zbog brzine golobradog mamuta koji se kurčio sa tatinim bmw-om.

U zadnje se vrijeme po novinama vuku razne rasprave o visini kazni za neka kaznena djela koja pravo kakvo prakticira ovo društvo svrstava u lakša! Najpopularnija zadnjih godina su stradavanja u prometu nedužnih ljudi od stotina konja sabijenih u makine „zlatne mladeži“. Pa tako jedan zlatnik koji pregazi dvije djevojke ali je iz društveno prihvatljive porodice dobije dvije godine, drugi ubije jednu djevojku i dobije pet godina jer je valjda iz manje prihvatljive porodice... pa onda neke novine pišu kako je tip dobio osam mjeseci jer je udario ženu koja je zbog toga pobacila, olakšavajuća okolnost je što je bio pod utjecajem alkohola pa time i smanjeno ubrojiv, a neki anonimni roker dobije dvije godine jer je imao kod sebe gram i pol trave! On valjda nije bio napušen, pa mu je to otežalo situaciju... I sad ti budi pametan.

Priznajem da ne znam koliko je to gram i pol trave.Nikada nisam probao ali kao tehnički obrazovan tip znam koliko je gram i pol! Bilo čega! Ali nekako mi, meni laiku i pravno neobrazovanom tipu, smrdi da taj gram i pol može imati učinak kao prekid života jednog nerođenog djeteta...

Znam doduše da stvari treba postaviti u kontekst, da treba uzeti u obzir sve okolnosti, ali... i dalje mi sve to opako smrdi! Isto tako ovi „zlatni dečki“ imaju tretman koji je vrlo čudan.

Da se razumijemo, ne pišem ja tu koliko bi ko trebao dobiti... da se mene pita nitko od tih do penzije ne bi izašao, osim što bi rokera pustio ali zato mene nitko i ne pita...

Meni je kaoobičnom smrtniku dva i dva četiri, bez obzira na pritisak javnosti, meni gravitacija djeluje prema dole, kada se potepam i padnem, razbijem se bez obzira što sam iz društveno prihvatljive porodice , meni je jedinica za silu Newton, a ne recimo Dodik, bez obzira da li sam pod utjecajem alkohola ili ne.

12.07.2017.

KAD MALOUMNICI UZMU TASTATURU U RUKE

Image and video hosting by TinyPic


Mogućnost komunikacije koja nas je uzdigla između ostalog životinjskog svijeta može biti komplicirana. Mržnja tri naroda ne nestaje, niti će ikada nestati. Nekad smo se družili, gledajući jedan drugoga u oči,a vi gledate jedan drugoga u monitor i umrijet ćetene vidjevši tko je s druge strane.

Nebi me uopće čudilo kada bi se ponovila povijest prethodnih generacija, nadajući se da ćemo baš mi biti ta koja će zaustaviti vrijeme, iako nas je povijest naučila da to ne pali. Zbilja mi se počinje srati jer ne razumjem način komuniciranja automatirizirane omladine, njihove potrebe i kombinatoriku kojom u nekoliko rečenica grade čitavu filozofiju, spletove osjećaja i poruke koju svi razumiju.

Poanta u svemu ovom je da se sve ravna prema pojedincu ili njegovoj naklonjenoj publici, Publika diktira život kakav oni žele,a publika je ustvari glupa, nema tu pameti. Glupost kao dominantna količina punjenja ljudskih glava dominira u određivanju svega što nas okružuje i kao takva pokreće zaostale mozgove.

Kada se poslože svi detalji i kada svijet postane planeta po mjeri pojedinca, demokratski će nas nevine opet htjeti naguziti, samo što mi tada nećemo ispuštati uzdahe, vjerujući da baš tako treba biti.

11.07.2017.

PROŠAO SAM KROZ PAKAO I RAJ

Image and video hosting by TinyPic

Priča je počela kada su streljali mog zapovjednika, došlo je do čišćenja naših redova. Tako sam se našao pred vojnim sudom zbog neopravdanog ubistva jednog starog svećenika. Ubio sam petoro ljudii i žena, ali su me streljali samo zbog ubistva svećenika.

Pošto sam se osvjestio sa one strane, pomislio sam da sam vjerovatno teško ranjen i da mi se u bunilu prikazuju grozne stvari. Prizor u kojem sam se našao djelovao je stravično. Ležao sam na leđima, ali sam se ubrzo uspravio.

Svud oko mene uzdizala su se brda ljudskih leševa, obučenih, golih, obezglavljenih. a između tih brda i dolina od ljudskog mesa, tekli su potoci tamne krvi. Znao sam da je to krv, mada se nigdje nije mogla razaznati boja. Sve je bilo nekako crno-bijelo. Pogledao sam u nebo iznad sebe, bilo je gotovo crno, a svud su se valjali teški oblaci magle i dima.

Kada sam se malo bolje zagledao u svoju neposrednu okolinu, sa užasom sam primjetio mrtva tijela svojih bivših žrtava!! Počeo sam da trčim sa tog mjesta i da vičem upomoć, iako sam širom otvarao usta, nisam uspio da izustim ni riječ. Tek tada sam shvatio da me sa svih strana obavija grobna tišina. U silnom strahu sam nastavio da trčim između gomile leševa, gazući potocima krvi. Ali toj ljudskoj masi kao da nije bilo kraja, prostirala se u nedogled!

Konačno sam primjetio nekog usamljenika koji je sjedio na nečijem obezglavljenom lešu, zamišljeno gledajući u krvlju natopljenu zemlju. Bio je čudno obučen a pored njega se nalazio dugački mač.

Čovjek je i sam primjetio da ima iznenadno društvo i zagledao se u mene...

Pitao sam ga kakvo je ovo mjesto i gdje sam to ja?? Pitao sam ga bez glasa. Ali on ne samo da me je čuo, već se činilo da poznaje naš jezik. Obratio mi se ne otvarajući usta:

 -Ti si umro, a nalaziš se u svijetu koji si sebi obezbjedio za vrijeme života!!

Odmah sam pomislio da je to pakao, o ne, šta da radim sad?

 Čovjek mi je rekao da je za života bio turski janjičar, surov čovjek bez trunke savjesti i milosti. Pobio je svojom rukom oko tristo ljudi, žena i djece! Uglavnom svih okolo, pokazao mi je širokim pokretom ruke. Pao sam na koljena ispred janjičara, pitao sam ga hoće li doći đavo po mene i peći me na vatri? Hoće li me mučiti dovjeka? On je odmahnuo glavom i objasnio mi da smo nas dvojica služili đavola u životu, a od sada ćemo imati posla isključivo s Bogom!.

Pitao sam ga hoću li se moći vratiti ponovno u život na zemlji?

Rekao je da se moram vratiti u život i tamo poginuti onoliko puta kolko sam puta ubio!
Počeo me hvatati strah.

Janjičar me uputio u jednom pravcu gdje sam naletio na svećenika. Ugledao sam ga kako kleči pred gomilom golih djevojaka i žena. Oči su im bile širom otvorene, od muke su kezili zube, a blijeda koža bila im je od nečega nagorjela! Pokušao sam zažmiriti da ih ne vidim, ali sam ustanovio da se tamo ne mogu zatvoriti oči!

Bože, ako ovdje još malo ostanem zbilja ću poludjeti.

-Nećeš poludjeti, odgovori mi onaj svećenik. Ovdje se ne može poludjeti, duša ti je odvojena od mozga!

Svećenik je ustao sa okrvavljene zemlje i rekao mi:

 Imaš dvije mogućnosti da se vratiš ponovno u život na zemlji. Možeš ostati gdje jesi i čekati svoj sud. Ali pošto već znaš da te čeka uništenje, možeš se sam uputiti tamo, pokazao mi je crni horizont bez kraja, gdje će te tvoja i naša zajednička tama zauvjek polako progutati. Postaćeš ponovno ništavilo! A možeš pokušati da se spaseš vraćanjem oduzetih života. Ma koliko mi se učinila ova mogućnost neprijatnom, ipak sam pristao. Ali nije to bio svećenik koji će mi pomoći. On me je samo uputio na drugu stranu, malo svjetliju stranu i reče mi da ću tamo pronaći djevojku koja će o meni preuzeti brigu.

Malo sam bolje se zagledao u svećenika i pitao ga šta on radi ovdje?

Pogleda me i odgovori tužno: lično sam kao inkvizitor nadgledao mučenja i naređivao spaljivanja ovih mladih djevojaka. Ubio sam, na taj način preko stotine ljudi. Počeo sam polako da koračam unazad, a za trenutak mi se činilo da se svećenik počeo pretvarati u đavola.

Okrenuo sam se brzo i požurio u pravcu tog tračka svjetlosti od kojeg mi zavisi sudbina. Putem sam zaist5a sreo mnoge vojske, oficire, pa čak i kraljeve sa krunama na glavi! Postalo mi je jasno da se ovdje ne nalaze samo direktni izvršioci zločina, već i oni koji su te masovne pokolje naređivali!! Činilo mi se da mojem putu nikad neće biti kraja, jer blijeda svjetlost se jedva nazirala, počeo sam da paničim. Poželio sam da trčim, ali tamo se nije moglo trčati!Poželio sam da vičem, ali se nije moglo čuti! Pa ipak, kao da je netko čuo moje pozive u pomoć, pričinilo mi se da sam vidio neku spodobu u bjeloj haljini. Takođe se izmjenila i užasna slika okoline. Umjesto brda i dolina iskasapljenih tjela, počela se nazirati okorjela zemlja sa rijetkim suhim granama sagorjelog drveća i lišća. I dalje su unedogled ležala mrtve tjela, ali nekako drukčija. Bili su to živi kosturi, veoma mršava tijela ljudi, žena i djece, pa sam shvatio da se tu radi o milionima onih koji su pomrli od gladi i neimaštine.

Tu i tamo se mogao vidjeti čovjek ili grupa ljudi, uglavnom onih koji su krivi za sudbinu tih ljudi. Tad naiđe na anđeoski lijepu djevojku, nježnog glasa i odjevenu u nekakvu kristalnu haljinu.

 -Ne, nisam ja nikakav anđeo, odmah je pročitala moju misao, došla je da mi pomogne.

Objasnila mi je da nisam u paklu, da sam u duševnom svijetu u kojem sam je i meni slični živjeli! U njemu nema ni drveta ni cvjeta, jer ih nikad u životu nisam baš ni gledao, tamo neba ni neba jer me nije nikad ni interesovalo, nema ni životinja, jer sam ih mrzio, šutao i ubijao, nema ni boja, jer me je isključivo privlačila tama,smisao tvog života reče mi: bilo je nasilje i smrt.

Kada sam se probudio iz tog sna, dobro sam se zamislio da li je ovo nekakva poruka, možda mi neko šalje upozorenje. Nadam se da ovakvo što više neću sanjati.

10.07.2017.

ZBOG RAPIDA ISPA PIZDA

Image and video hosting by TinyPic

Nikada se neću moći odlučiti, koga više voljeti : žene ili fudbal?

Na obadvije strane sam imao uspona i padova, poslije iskrenog poljupca nekoga do koga vam je stalo, zbilja se osjećate kao u sedmom nebu, ali kada vas voljena osoba povrijedi taj osjećaj je neopisivo ružan, teško je oprostiti nakon svega.

Sa Rapidom je drugačije, kada pobjede u devetom si nebu, a kada izgube psuješ ko kočijaš, ali uvjek ima na popravni, uvjek postoji druga utakmica, kod žena toga nema.

Tražeći svoju srodnu dušu, bacio sam svoj opis na jednom sajtu za balkance u Beču.

U subotu u mom sandučiću me čekala poruka, u potpisu Marina.

O Bože, vidim da je online, što da joj napišem, hej šta ima, pfff glupo, a jebote, zbilja mi od uzbuđenja nije ništa padalo na pamet.

Hajd bubnut ću nešto:

 -ćao vragolasta

Ode poruka, ja čekam odgovor.

-zašto vragolasta ? -

pa čisto sumnjam da se meni neka dušica može javit.

 -stiže gomila smajlića i tako je započeo razgovor.

Nakon nekoliko sati dopisivanja, stiže mi poruka koja me je oborila s nogu.

 -„Jesi li slobodan“ ?

Brzo sam tipkao: „O da, sam sam kao pas, duh, drvo na vrhu brda, vuk samotnjak.

Odgovor je opet bila gomila smajlija i poruka:

 - „Vidim da se kladiš, želiš li mi otkriti jesi li danas odigrao nešto na kladionici?“

E jebi ga, opet se žene i ja razumijemo ko pas i mačka i bilo tko, tko priča engleski. Dobro je ispalo, sad misli da sam neki cool profesionalac.

 “ Ubrzo smo s poruka prešli na malo direktniji chat, pa kad smo tamo svima dosadili, na kraju dana, u sandučiću poruka dočekao me je telefonski broj s kratkom porukom. Nazovi me sutra oko 10h „Gledao sam njenu sliku i pomislio. Tko će dočekati sutrašnji dan do 10h.“ Offline je bila lijepa gotovo kao i online.

Jutro je došlo iznenada u vidu lupanja na vrata. Lupanja? ovo je bilo više na rubu provaljivanja i da nisam znao da je to moj cimer, zvao bi policiju.

Otvorio sam bunovno i cimer je zadihano uletio: „Jesi uplatio?!“ bilo je umjesto dobar dan.


„Uplatio što?

„Pa ono što si objavio na fejsu?! Svi smo natrpali ona dva meča u fudbalu i sve je već prošlo.“ smijao se rođak od uha do uha preturajući na stolu po mojim starim i propalim listićima.

„Sad znam i zašto je prošlo. Ti nisi uplatio! Da si se ti kladio … ne bi to tako glatko išlo.“ smijao se dalje, ne znam više da li samom sebi ili gomili listića na koje sam uredno, pored onog jednog para na kojem su pali, ispisivao načine na koji su pali ..

„Što je ovo za zbilja ili sereš?!“ čudio se cimer. Preletio je pogledom preko prastarog kompjutera, 14 inčnog monitora koju više ni u afričkim zabitima nemaju i razbacanih čarapa s rupama …

„Ne sereš. Očito ne sereš.“ nasmijao se. „Idem dići novce, ideš sa mnom? Plaćam ćevape.“ Skoro sam se složio, no onda mi je prošlo kroz glavu: „Koliko je sati?

“ Prošlo je podne, zašto? Imaš kladionicu tu blizu, a sastaviti ćemo nešto dok jedemo…“ borio se cimer sa mnom dok sam ga gurao van.

 „Imam posla. Vidimo se poslije!“ izgurao sam ga i zalupio vrata. „Ne ako ja tebe vidim prvi!“ bilo je zadnje što je uvrijeđeno rekao i čuo sam ga kako odlazi niz stepenice pjevušeći.

 „ Ćao Marina, sory što malo kasnim.“ uvježbavao sam početak razgovora. „Malo!? Tebi je 2 sata malo!? Ne javljaj mi se više majmune!“ ovo nije odgovor koji sam očekivao, još manje od samog sebe kad glumim Marinu. Moram početi razmišljati pozitivno, zaključio sam i okrenuo broj ..

 „Na vašem računu nema dovoljno kredita kako bi se uspostavio poziv“ saopćila mi je okrutna sekretarica . Sad se pojavila prava dilema: Dali zadnjih 20 eura dati za karticu i obaviti razgovor koji će mi pomoći da možda nađem djevojku koja će mi pomoći da se smirim, skrasim, sredim život, nađem dobar posao, kupim stan, auto i vikendicu, preživim divan život i na kraju skončam sretno i smireno u njenom naručju, ili da uplatim na Rapid??????

Pogledao sam još jednom njenu sliku: „Crna valovita dugačka kosa, pune usne, tamne vatrene oči“ …


Pogledao sam i kako bi izgledao tiket sa uplatom od 20 eura....

Teškog srca donio sam odluku: „Marina, žao mi je, nije nam bilo suđeno.“ Prošaputao sam u sebi i nadao se da me zeleni ovaj put neće zajebati. ZAJEBALI su me,a od Marine ni traga ni glasa.

08.07.2017.

PIŠAM NA ODE PUTEM DO SLOBODE

Image and video hosting by TinyPic

Čitam vam blogove i vidim kako ljudi pišu pizdarije. Volite objašnjavati neke pojmove i onda izvlačiti neke zaključke! Dal iste ikada osjetili SLOBODU?

Nema se potrebe objašnjavati da je nekada bio mrak, znamo da je danas još mračnije, znam ja da svako od vas ima argumente za sebe, ali niko od vas ne smatra da je već u startu u krivu.

Sloboda je ako želim pišati čim mi se pripiša da se i popišam, iako sam na nekim poznatim lokacijama. Gledam neki dan "dosjei x" na Hayat televiziji. Momak usred noći se popišao u parku i policajac ga kazni sa 200 KM...jel to sloboda jebote?Vi pametni ne pametujte, nije se na cesti popišao, nego uz drvo, što ne kaznu i kerove koji pišaju po cesti, jel za njih ne važi zakon?

Nekada sam mogao doći do kuće, parkirati gdje sam htio i otrčati na šesti kat. Danas nema nigdje mjesta, ako ga i nađem moram ga platiti, a i trčanje mi ne ide kao nekada.

Mobitel! Danas te svaki kreten može nazvati, može ti poslati sms i dovesti te u obavezu da bi nešto trebao ili morao. Nekada me jedino kod kuće mogao naći i to samo ako mu se javim. Današnjoj djeci je sve ovo normalno i oni ne razumiju što ja govorim. Njihova sloboda je kad ih pustiš da razvaljuju igrice na kompjutoru.

Sada nam slobodu serviraju oni naši iz fotelja, na televizoru. Kako napreduje tehnologija, a posebno demokracija, tako sam se ja sve manje osjećao slobodnim. Zato sam pokupio kofere i otišao putem ka slobodi.


07.07.2017.

BEZ MAME I TATE I SAMA DO PLATE

Image and video hosting by TinyPic


Kada vidim kako se odjevaju maloljetna dijeca i kad pogledam svoje slike dok sam bio njihovih godina, zapitam se: da li je mene moja mama uopće volila ili je to bila samo mjera opreza da me neko ne ukrade. Gledam ovaj facebook i mislim se, da većina ovih curica u slučaju da se izgube nebi bile pronađene.Ja pola ovih curica iz svoje familije ne prepoznajem, veći su stručnjaci u photoshopu nego moja baba u heklanju.

Elem, jutros u ubanu oko 07:00 sati, (znači tek se dan budi), ide curica a razmahala se kukovima kao da je sama u ubanu. Vrda onom guzičicom i nema osobe uz koju je prošla a da je nije gurnula.Izgleda kao križanac Luke Modrića i Janice Kostelić, a kad je otvorila usta (zijeva) smrdi kao da joj je udruga za pročišćavanje cijevi pravila pastu za zube. Uglavnom, ide curica kao da je u ratu, razgrće tako sve pred sobom, kad hop...stade onim štiklama nekom djedici na nogu. Opalio joj je djedica šamar a prašina od pudera se toliko digla da sam jedva našao izlaz iz ubana.

Svako svojim putem ide,a ovakve su ga već odabrale: Image and video hosting by TinyPic

06.07.2017.

TEŠKA LI SI TUĐA ZEMLJO

Evo, vratio se ja svom blogu. Ljudi moji, radio sam od jutra do sutra, od 7-19. Sva sreća pa sam svake sedmice tj.(subote) dobivao pare na ruke, jer evo već četiri dana ni traga ni glasa od šefa. Bauštela stala, ljudi dolaze i odlaze, mi radnici smo bili u ponedjeljak čekali pred bauštelom ali šefa nigdje. Bilo je lijepo dok je trajalo, jest da sam gulio ko crnac, ali za života nisam više para imao. Ja se ponosim našim ljudima,a da nije sve tako bajno u dalekoj zemlji kako vi dole zamišljate, pustit cu vam jedan video koji sam snimio.

13.06.2017.

KAD GLEDAŠ U LICE SVOJE IZDAJICE

Image and video hosting by TinyPic Ovaj čovjek na slici je iz Slavonije. Ostavio je dole ženu i troje djece i došao je u Beč. Ova klupa mu je trenutni boravak i svaki dan odlazi od jedne do druge bauštele i traži posla.

Budi se zemo, svanulo je već, hajmo na kafu.

Ubi me ovo drvo, sve u rebra udara, ali sinoć sam se ismijao u snu. Sanjao sam ministra Plenkovića kako trči u haljini koju je pozajmio od Kolinde. Sanjam ga kako trči livadom, kadgod skoči izvire mu jaja ispod haljine. Smijulji se sve a ona mu trava škaklje tabane a leptiri mu miluju počupane obrve. Sve skakuće i izvija se...odjednom se vinu iznad trave zelene, pa umjesto da se prizemlji upade u septičku jamu. Jebo majku, on pliva i maše rukama u jami ispunjenoj govnima ali mu smiješak nije silazio sa lica.

E, moja mladosti,tapšu mene tako oni koji su bili samnom u onom zlu, ti si bio hrvatski vojnik sa hrvatskom puškom na ramenu, bitno je da je hrvatska lisnica u hrvatskom džepu. Al su nas izjebali, kalašnjikov je bio ruski, wc papir slovenski, konzerve iz tajlanda, al bilo pa prošlo. Lisnica mi je i dalje u hrvatskom đzepu..doduše prazna. 

13.06.2017.

JESMO VESELJACI AL VIŠE SMO SELJACI

Image and video hosting by TinyPic Hrvatska;

Sada je Janica ružna i debela prasica, ko jebe sve one zlatne medalje što je donijela hrvatskoj. Ćiro je peder, ko jebe njemu mater što je za Hrvatsku i Šukera čuo neki mali kinez jer su eto kinezi pratili fudbal 1998 godine. Kao da je bitno što se možda više nikada neće pojaviti veća pederčina.

Srbija;

Mogao bi opisati sve njih; krezave frajere što se potpisuju palcem ili one opasne grobare i delije koje se makljaju na svakom ćošku, a stari ih za uho dovlači iz parka kući.

Bosna i Hercegovina;

Ako itko ima dara počastiti druge , onda su to bosanci, kakve sam samo pite znao jesti kada dođem u Bosnu. Problem je što često ne znate počastiti sebe, pa onda nerjetko umjesto pite jedete govna.

12.06.2017.

DRUŽENJE SA TURISTIMA NA +35

Nedjelja, založio onaj gore kao da ima drva na bacanje, znoj piči sa mene...Bečom hodamo samo turisti i ja, svi normalni su ili na bazenima ili u stanovima. Što se više približavam nekoj kao fontani, sve više čujem ruski, kad sam došao...ajme, jebote isto kao da sam u Moskvu uletio. Okupilo se i mlado i staro i sve što je u Beč došlo.

Naime, davne 1945 godine Beč je držala njemačka oklopna armija. Crvena armija je ušla iz Slovačke i Mađarske i okupirala Beč, a nakon dužih borbi po gradu, konačno su ga i oslobodili. Austrija je nakon oslobođenja od strane saveznika sporazumno podjeljena na 4 okupacijske zone, pa tako i sam Beč.

17 000 sovjetskih vojnika koji su poginuli za oslobađanje Beča, dobili su i svoj spomenik na Schwartzenbergplatzu. U sastavu spomenika nalazi se polukružni slavoluk ispred kojeg se uzdiže obelisk na čijem je vrhu figura sovjetskog vojnika. Vojnik ima kacigu i štit od zlata, a na prednjoj strani na crvenom granitu: zlatnim slovima je ispisana zahvala maršalu Staljinu i vojnicima trećeg ukrajinskog fronta.Također se na bokovima nalaze i imena svih poginulih vojnika.

To se može nazvati zahvalom, naši pederi nisu u stanju ni semafor postaviti akamoli neki veći spomenik. I kad su dobijali novce za spomenike palih boraca, naprave neki zidić i ispišu imena...taj zidić se na kraju procjene oko 200 000 maraka vrijednosti. Zato ću ja jednog dana, u centru svoga grada, izgraditi jedan veliki betonski kurac sa imenima svih načelnika koji su njime vladali...čisto da se ne zaboravi.

10.06.2017.

JA I BABA ZARATILI ZBOG JAJA

Frižider mi prazan kao koncertna dvorana nakon što zapjeva Nino Pršeš. Wow, kažu domaći paradajz,i bostan u ovo doba, ma obradovao sam se kao ciganka novoj trudnoći.


Elem, na Johnstrasse je pijaca svaki dan, još jedno mjesto za balkance, tu svi pretežno pričaju naški. Došao sam kupiti piletine, onako usput, jedna me baka zamolila da pričuvam štand sa jajima...ona je otišla da usitni novac negdje da može vraćati kupcima.

Stajao sam tako jedno pet minuta, dolazi jedna uredno našminkana gospođa i pita me: pošto su jaja? Ja sad gledam u nju, pogledam cijenu i kažem joj...ona će na mene bahato: " jel ti ta jaja mogu niže malo"? Mogu rekoh, moram samo malo da čučnem. Poslala me u p..materinu i otišla.

09.06.2017.

TKO JE JOŠ UMRO OD NERADA

Sjećam se vremena kad moj otac i njegove kolege nisu strahovali za posao. U razgovoru sa jednim cigom, ni ovdje se ne strahuje za posao, strahuje se da ga dobiju ponovno.

Reumannplatz ti je mali "Balkan". U ovom bezirku većinom završe oni koji tek dođu u Beč, ovdje si kao svoj na svome. Srbi, bosanci,hrvati,bugari,rumuni,romi,turci,imigranti, svi oni proharaju 10-tim bezirkom. Ovdje ćete u bilo koji dan u nedjelji, već od jutarnjih sati, vidjeti kako se uživa u životu.Lagana jutarnja šetnjica, pa malo odmor na klupi, pa doručak...pa opet, i tako iz dana u dan.Većina ljudi uživa u plaćenom neradu i muze državu koja im to omogućuje.

Što im to vrijedi kad oni ovise o nekome, eto mi smo ipak neovisni u našoj državi. Banke,tvornice,hoteli..bili su naši, ali što je to vrijedilo kad nismo bili neovisni? Danas su stranci pokupovali sve, ali mi nazdravljamo neovisnosti. Sjećam se seljaka kojima je bilo teško jer je država bila radnička. Danas imamo neovisnost i svi smo brže bolje postali seljačine.

08.06.2017.

JA SAM MAJSTOR ZA SNOVE

Kako ide ona pjesma:

Noćas sam sanjao plavog slona,
od hiljadu tona i dvesta miliona,
dolara u kešu i belu smesu.

Ja sam noćas sanjao sedam žena
i plavog poršea,da je u Želji DeGea,
da mi raste bujna kosa i ne vidi se ćela.

Znam ja sanjati, znam i sanjariti, to obično podrazumjeva dozu nježnosti...nema je mojim snovima! Bar ne u ovim životnim.

07.06.2017.

SETAM BECEM SAV ZATECEN

Nakon kisnog dana,evo setam gradom. 09.00 sati,ja setam kao da imam svoju firmu jebote. Doduse, dole dok sam rintao na crnjaka od jutra do sutra, svaki dan bi prije posla prvo otisli u kafic na kaficu, ispijanje bi se nastavilo kada bi dosli kod gazde kod kojeg radimo.

Bio je pun grad ljudi poput mene, doduse koji su samo u kaficima ispijali kafe i nisu imali nikakvog pametnijeg posla, oni su ispijali kafe od jutra do sutra, da..i u radno vrijeme. Jebote, da dovedemo svabe kod nas; oni bi pomislili da mi svi imamo svoje firme i da sve firme dobro rade.

Ovo vam je najprometnija ulica(Mariahilfer Strasse) u Becu, tek po koja dusa na ulici. Ako se i nade neko da pije kafu, ispadne da je dusa balkanska. Jadni ti Austrijanci, moraju radit u radno vrijeme...jebe se nama za to vrijeme.

06.06.2017.

ZORA SVICE A OROZ ME NE BUDI

 Image and video hosting by TinyPic


Novi dan, spavanje na ubanskim stanicama nije bas za preporuciti, daleko je to od onog mog "kauca" iz moje sobice.Veoma je zanimljivo sta ima ljudi poput mene; ljudi sa torbom u ruci koji su kao i ja noc proveli duboko ispod zemlje. Zapravo su to potpuno drugaciji ljudi od onih koje sam ja poznavao dolje.

Pa jebote, sa kim sam ja sve zivio?Sa vanzemaljcima, plasticnim lutkama,duhovima,pokojnicima. Sad bi jatrebao biti gentlmen pa im zahvaliti sto me otjerase daleko od kuce, e necu, iako mi godi ovdje. Ovdje vam je internet dostupan skoro na svakom mjestu,citam komentare pojedinaca tzv prijatelja, citam i doslovce svrsavam na njih. Svi mi se dive sto sam otisao,i oni ce...vjerovatno nisu ni svjesni da sam pokupio svu zivotnu ustedevinu i otisao u nepoznato, bez ikoga...e zato treba imati muda,moji prijatelji su jaki na jeziku ali ono dolje...nedaj Boze rata.

Proces odlaska je poceo jos i prije onih poplava, poslije se samo jos vise povecao, ja sam se samo prikvacio tom sistemu odlaska, i dolje me mogu smatrati pokojnikom,ionako glasacki listic sa mojim imenom uvjek bude u onoj kutiji, iako ja nisam nikada glasao (osim jednom: za betmena).Kod nas je opce poznato, da kad pojedinac pravi sranje, da mu se samo priklonis, nedostatak reakcija me je ostavljao tuznim,to je bio jedan od razloga mog odlaska.

Sada gledam oko sebe, ljudi svuda uokolo setaju i ne cini mi se da im nesto fali,ne cini mi se da su zabrinuti. Danas imam dogovor za stan, nasao sam na oglasima nekog sa nasih prostora da izdaje krevet, ipak je bolje nego na stolici. Jutros sam poranio nebi li se naslo kakvog posla, zato i jesam zapravo ovdje. Potraga je za sada neuspjesna, tesko je bez papira, ali velik je Bec, nema odustajanja, idemo dalje.

05.06.2017.

UBANI I STANICE PREKO GRANICE

Austrijanci su zapravo original seljačine koje krase naš narod koji robuje ovdje , originalne su komšije sa kojima će te se pozdraviti sa Guten morgen i onda ih više nećete ni vidjeti tokom dana. Austrijanci su inače uvjek spremni na koji gram duhovitosti i to više od nas, ali gram koji mi nikada nećemo dostići, kao što oni neće nikada dostići onaj gram više koji mi imamo u, recimo, uljudnosti ili čistoći. Ta njihova duhovitost je valjda ono što ih, glede i unatoč, još drži na ovoj planeti, u Europi dakako a koja se tako lako i nadmoćno demonstrira u američkim filmovima ili nama teže dostupnim kazališnim (pozorišnim) predstavama. Jest da na tim predstavama gledaoci podriguju, pljuju i prde i jest da su sjedala prljava, al oni na pozornici mnogo su smiješni! To valjda ide zajedno. Austrijanci su kao ljudi sušta suprotnost, ali što su tek dosadni....Naučio sam tek po koju riječ u školi. Upitah neku tetku Wo ist ta i ta ulica- da bi ona meni počela istoriju ulice pričat. Kažu da u Beču svi koriste navigaciju, moram počet i ja...a što me tek jebu ovi ubani i stanice.

04.06.2017.

NEGDJE DALEKO

Danas sam vec negdje daleko, danas me neko drugo sunce grije. Tek sad zapravo shvacam sve one pjesme,ali povratka vise nema.


Bez dlačice na jeziku
<< 07/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

BROJAČ POSJETA
web counter html code